Fotografijama dokazivali odgovornost VRS
Optužnica generala Mladića (70), ratnog komandanta VRS, tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.
Na mesta incidenata, Hogana su, kako je objasnio, odveli preživeli građani ili svedoci, a snimke i fotografije načinio je 2001. i 2006. godine. Tužioci su ih danas prikazali u sudnici kao dokaz da su poprišta ubistava i ranjavanja civila bila vidljiva sa položaja VRS sa kojih je, po optužnici, pucano.
Na širokougaonoj fotografiji mesta na kojem je, 13. decembra 1992, na terasi porodične kuće u sarajevskom naselju Širokača, bila ranjena trogodišnja Anisa Pita, istražitelj Hogan pokazao je uzvisinu Baba Stijena, sa koje je, prema optužnici, snajperista VRS otvorio vatru. Kazao je da su mu pravac iz kojeg je metak doleteo pokazali Anisini roditelji.
Ulažući prigovor na prihvatanje fotografije kao dokaza, Mladićev branilac Branko Lukić rekao je da se na njoj "ne vidi ništa" od onoga što tužioci tvrde. Prigovor odbrane, sudije su odbile.
Prikazujući panoramsku fotografiju i Hoganov video snimak, tužioci su dokazivali da se mesto ubistva Munire Zametice, 11. jula 1993, dok je na Dobrinji iz istoimene reke zahvatala vodu, videlo sa zvonika nedovršene pravoslavne crkve, odakle je, po optužnici, smrtonosni hitac doleteo.
Tužilaštvo je, kao dodatni dokaz, predočilo dva dokumenta Armije BiH, po kojima su na zvoniku crkve bili osmatrači VRS, koji su povremeno otvarali vatru iz snajperskih pušaka. Isti metod, tužioci su primenili i kao ilustraciju snajperskih napada na Nafe Tarić i njene kćeri, dok su, 3. septembra 1993, šetale ulicom u centru Sarajeva i na Ramizu Kundo, 2. novembra 1995.
Zastupnici optužbe sutra će nastaviti ispitvanja istražitelja Hogana. Prva polovina današnjeg zasedanja suda odvijala se iza zatvorenih vrata, dok je iskaz davao zaštićeni svedok RM-015.
General Mladić optužen je i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmere genocida i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN, 1992-95.