Misterija zlata koje su ustaše oduzele od Srba i Jevreja
"Poznato je da su Srbima pre dovođenja u sabirne logore dozvoljavali da ponesu stvari do 50 kilograma težine, da su ih na ulazu u logor pretresali i oduzimali sve ono što su želeli, a na pojedinim stratištima od stradalnika su čupani i delovi proteza od zlata", napominje Đurić za Srnu i ukazuje da o tome nema pisanih tragova.
Đurić navodi da je komunističko rukovodstvo Hrvatske imalo dovoljno informacija o bogatstvu koje je posedovala NDH, a koje je oduzeto od Srba i Jevreja.
On zaključuje da je "politika bratstva - jedinstva" sprečila istinu koja bi dovela u pitanje partizansku revoluciju, i da nije bilo političke volje da se istraže zločini nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH.
Deo opljačkanog blaga u maju 1945. godine bio je sakriven na zagrebačkom Kaptolu sa dozvolom nadbiskupa zagrebačkog Alojzija Stepinca.
"To bogatstvo je pronađeno, ali nije nikada istraženo od koga je oduzeto - a o vraćanju da i ne govorimo", ističe Đurić.
"Nedavno je u Hrvatskom državnom arhivu otvoren poseban fond sa arhivskom građom koja je bila nedostupna javnosti. Između ostalog, radi se i o zapisnicima o oduzimanju imovine sveštenicima, parohijama i manastirima Srpske pravoslavne crkve", navodi Đurić.
On napominje da nema arhivske građe u Zagrebu i Beogradu - u fondovima nekadašnjeg Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova i ocenjuje da su se sudbinom opljačkanog blaga Srba i Jevreja više bavili pripadnici britanske i američke obavještajne službe te da su dio svojih saznanja - publikovali.
"Poznato je da je na sajtu američkog Stejt departmenta bilo dovoljno arhivske građe, ali je ona pre nekoliko godina iznenada nestala. Sa tog sajta moguće je bilo pročitati da je Stejt department imao poseban projekat istraživanja o ustašama – 'Department of State, Historical Policy Research Projest No. 61, United States Policy Toward the Ustasi' ", navodi Đurić.
On napominje da je ustaško vođstvo u NDH patilo od pravne procedure, te je lako dokazati da su u mnogim slučajevima sačinjeni posebni zapisnici o oduzetoj imovini.
Đurić naglašava da su se jugoslovenski obaveštajci ponašali kao da ih nije interesovala velika grupa ustaških glavara koji su našli zaštitu pod okriljem Rimokatoličke crkve i podseća da im je upravo crkva, najviše zaslugom sveštenika Krunoslava Draganovića, pomogla da otputuju u Južnu Ameriku.
"Mnogo toga je isplivalo 1967. godine kada je Vatikan učinio ustupak Josipu Brozu, dozvolivši da Draganović, koji je bio kreator Zakona o pokrštavanju Srba u NDH, bude vraćen u Jugoslaviju", navodi Đurić.
Arhiva o saslušanju Draganovića još uvek nije dostupna u celini, objavljen je samo malio deo. Uskoro će Izdavačka kuća "Katna mundi" objaviti knjigu sa Draganovićevim ličnim bilješkama, za koju je predgovor i komentare pisao Veljko Đurić.
"Postoji dovoljno dokaza da se može govoriti o kontinuitetu hrvatske politike koju su započeli ustaše u NDH, a nastavili komunisti", ocenjuje Đurić za Srnu.